Proveo sam subotnju večer gledajući finale Dore. Pomalo je to tužno. A i ta manifestacija je iz godine u godinu sve tužnija. Hvala Bogu pa mogu na tu malu seosku zabavu gledati sa smiješne strane. Predviđam da će iz godine u godinu rejting Dore sve više i više padati, pa će se na kraju naš izbor za pjesmu Eurovizije pretvoriti nešto slično izboru za Miss Hrvatske. Tročlani žiri i hotelska soba kroz koju će umjesto manekenki prodefilirati par ridikuloznih izvođača. Tko danas zna tko je Miss Hrvatske? Ja ne znam. A i sistem glasovanja je totalno neuzbudljiv. Uglavnom, evo kako je bilo.
1. Lana Klingor – “Gravitacija” Lana je otvorila Doru s pjesmom koja je progovara o ozbiljnim problemima moderne fizike. Propitujući problem gravitacije, tj. postojanje iste, u znak protesta Lana je počela spontani striptiz na sveopće oduševljenje raspomamljenih neofizičara u publici. Situacija na sceni je kulminirala kada joj se pridružuju brejkeri i počinju svoj prljavi ples te tako dosta zorno podupiru Laninu tezu o nepostojanju gravitacije i ruše Newtona.
2. Marko Tolja – “Deja vu”
Ok pjesma, simpatičan dečko u pomalo prevelikom odijelu (možda je tatino sa svadbe?).
Ima dobar glas i dobru šansu da postane muška verzija Natalie Dizdar. Samo što on neće ličiti na Nikolaja Pešalova. Kao Natalie.
3. Sick Swing Orchestra – “Šlager pjevač”
Nastup je izgledao kao da je riječ o javljanju uživo s neke češke Dore. Netko tko nije iz Hrvatske da mora pogađati, rekao bi da su Česi. Pjesma katastrofa. Jedna od onih “smiješnih” pjesama. Moš mislit kako su smiješne. Još onaj kontrabasist u bijeloj vajfbiterici (a kakva druga postoji?) i tankim brčićima kakvi nisu viđeni od igračkih dana Roberta Baggia. Ja ne želim biti šlager pjevač.
4. Kemal Monteno – “Poljubi me”
Protiv Kemala ništa. Kemal je legenda. Imam osjećaj da je tako dobar da bi nekome nepoznatome na cesti dao bubreg. Ako mu ustreba. Pjesma je bila malo brža od njegovih uobičajenih. Glas plačan. Kemal je super.
5. Feminem – “Navika”
Užas. Iritacija. Prošle godine su pobijedile u Bosni. Dobro je da tu nisu uspjele u svom prljavom naumu. Sljedeće godine će valjda u Makedoniju. Kao neki putujući cirkus. Pjesma također pomalo “smiješna”.
6. Giuliano – “Pismom te ljubi milijun mandolina”
Izjavama prije Dore je pokušao privući glasove takozvanom pilom naopako tvrdeći da ne želi pobijediti jer mu je kao to sve naporno. Ne želi on publicitet i veću prodaju cd-a. Ma kakvi. Šta će mu to.Došao je na Doru da bi se, naravno, dobro zabavio i pokazao sexy i nadasve markantnu trodnevnu bradu. U pjesmi ima i stih “...usne tvoje slatke su od vina...”. Pa ima li većeg klišeja od vina na usnama?!
7. Livio Morosin i Miroslav Levačić – “Volim ja”
U redu pjesma (uvijek sam bio sucker na etno) iako nisam baš skužio o čemu pjevaju (...volim ja, volim ja, šubaja, šubaja...- tako nešto. Koji qrac je šubaja?!). Na pozornici su izgledali kao slavonska lola i 3 Isusa koji su ovu pjesmu napravili u nekoj komuni za odvikavanje kao dio nekih aktivnosti koje narkomani obično rade da bi se riješili zlog poroka. Nakon molitve, obrađivanja vrta i izrade Gospinih fihurica.
8. Galiano Pahor i Anja Šivagović Despot – “Teatar”
Pošto je riječ o dvoje glumaca i sam nastup je bio iritantno teatralan i afektiran. Posebno je zabolio Galianov monolog na kraju i Anjino smijanje na silu nakon stiha “...drag, ti i ja kvarimo zabavu...”. Krivo Anja. Vi nam je donosite.
9. Luka Nižetić – “Pusti me u san”
Ne želim ga pustiti u san. Šta bi on tamo radio? Bolje da ne znam. Nastup je pokušao završiti efektnim poljupcem s plesačiom, ali kamera je pokazala da su se samo približili jedno drugom na 2 centimetra. Puse nije bilo. To će samo produbiti priče o njegovoj ambivalentnoj seksualnosti. U tom trenutku mi je iz nekog razloga postalo toliko neugodno da sam morao prebaciti na drugi program.
10. Tina Vukov – “Tata”
Hrabro upozorava na postojanje disfunkcionalnih obitelji u Hrvatskoj te pokazuje srednji prst dečku od mame kojeg “...čuje kroz zidove svoje sobe” i curi od tate “...kojoj će pokloniti svog plišanog medvjeda” kao znak lažne kurtoazije. Biti će to trojanski medvjed. Tina ima dobar glas, samo da joj netko napiše bolju pjesmu. Naravcno ako se ikad raspadnu Tina i Nikša, zbog svog imena ona će biti glavni kandidat da nastavi više nego uspješan brand i zapjeva s Nikšom.
11. Jelena Rozga – “Nemam”
Jelena je bila Pepeljuga, back vokal je bila Snjeguljica, neka treba koja se vrtila oko nje s frulom je bila Petar Pan ,a mladić na usnoj harmonici je bio Harry Potter. Najave u novinama su govorile da će se na stejdžu pojaviti i bijeli konj. Nije. Pojavilo se nešto puno bolje. Zlatko Pejaković. Zlatko je trebao izgledati kao Gandalf, a u biti je izgledao kao vođa Ku Klux Klana. Samo sam čekao kad će izvaditi križ i zapaliti ga. Pjesme se uopće ni ne sjećam.
12. Trio Fanatastikus – “Nema šanse šećeru”
Najuznemirujuća pjesma večeri. Braća anglosaksonci bi rekli disturbing. Da mi je znati tko je spojio ovo troje. Davorin Bogović i Mladen Burnać se nabacuju Ivanki Boljkovac. UŽAS! Ovo ću sanjati i buditi se preznojen.
13. Kraljevi ulice – “Pjesma za novčić”
Ponovno su drugi. OK je bila pjesma. Više sreće drugi put. U biti treći put.
14. Dado Topić i Dragonfly – “Vjerujem u ljubav”
Pobjednici. Za standarde Dore, do jaja pjesma. Za ostale standarde bezveze. Valjda žiri i puk misle ako su prošle godine pobijediili “rokeri” na Euroviziji, pobijediti će i ove. Mislim da ništa od toga. Tako smo i Severinu poslali nakon proliferacije etno pjesama na Euroviziji. Vratila se podvijenog repa. Body language pjevačice Ive je nagoviještavo da će ona i Dado svakog trena zabrijati, ali eto nije se deslilo. Zato se Iva Jerković u green roomu obratila legendi hrvatskog rocka Dadi Topiću; sa Drago. Drago Topić.
15. Danijela Pinatrić – “Moj svijet”
Najdosadnija pjesma na Dori. Imao sam osjećaj da traje 10 minuta. Da bar Vuco nije istukao ženu. Ona je, naime, bila njegova zamjena. Posebno me se dojmio stih”...ova pjesma što je pjevam je moj svijet...”. Valjda za one koji su propustili prikazivanje naslova pjesme.
16. Klapa Maslina – “Gitara i čaša vina”
Svaka čast klapama i njihovoj kulturno-povijesnoj vrijednosti ali ovo je bilo također dosadno. Tema pjesme je gitara i čaša vina. To je onaj tip stihova koji uđe na jedno uho,a na drugo izađe a da nisi ni skužio da su ušli.
Bilo je tu još svega. Od poslovično nezanimljivih voditelja, praznih zadnjih redova dvorane te još praznijih razgovora s našim “zvjezdama”.
Sljedeće godine možda bolje provedem subotnju večer.
Do sljedećeg tjedna, vaš frend i kompić, John Kompich
đesi Jura Jarane!
Pošto nisam gledao Doru a ovaj blog sam pročitao tek danas, moram da ti kažem da u potpunosti vjerujem da bi samo potrošio subotnju večer bez groznice ispred televizora. Ovako sam se barem malo nasmijao, baš ti hvala.. pozdrav iz Živinica ..
a vidim i da ste poradili na MDD blogu...
Jučer sam nešto malo nasumce surfao blogovima i naletio sam na clip s Američkog Idola. To je reality na osnovu kojeg je nastao i onaj naš Hrvatski Idol u kojem je pobijedio neki Nicolas. Ili Matias. Patrick. Tako nešto. Uglavnom dijete gastarbajtera iz Njemačke , Švicarske, Austrije... On jadni nije uspio ništa značajnije poslije napraviti. Za ovog lika se nadam da će pobijediti, jer način na koji izvodi Casha je nenadjebiv. John Kompich nije mogao a da to ne podijeli s vama. Sean Michel mu je ime. Uživajte.
100 mu TOPova, sve NAJbolje iz CD shopova!
Što se krije ispod ove prekrasne macho, ali ipak zavodljivo intelektualne fasade? Čega me sram? Da li volim mačiće? Raznježi li me cvijet koji raste prkoseći ovoj džungli betona i asfalta? Da li me filmovi Danielle Steel rasplaču? Kolege blogeri, došlo je vrijeme totalnog razotkrivanja i skidanja maski. John Kompich će u ovom postu spaliti sve mostove za sobom i priznati vam grijehe iz prošlosti.
Grijeh br. 1 – N`Sync
Negdje u petom razredu sam na placu piknuo kazetu od N`Synca. Nije tada još svatko imao cd player. Bio je to njihov prvi album, a ja sam htio biti kao oni. Tako zgodan, tako ukusno obučen, tako lijepog glasa, tako neviđenog cool faktora. Možda je to bilo zbog toga jer su sve curice u razredu bile zaljubljene u nekog od njih (ili od BSB-a) pa je to bio moj mali i poprilično neuspjeli pokušaj da se okrznem o tu slavu i onako usput zbarim nešto. Nikad vam neću priznati da sam znao i plesati uz njih kad sam bio solo doma. Nikad!
Grijeh br. 2 – Beautiful Maria
U otprilike isto vrijeme kao i fijasko s N`Syncom, desio se i incident s filmom Mambo Kings. Znate svi taj film. Dva brata dođu s Kube u Miami i tamo počnu nekakvu glazbenu karijeru, imaju hit “Beautiful Maria” i onda jedan brat (mlađi) pogine u auto umfalu. Nakon toga stariji brat ne želi više pjevati Mariu bez njega. A kad je otpjeva, to bude uz neviđen plač. E, ja sam svima rekao da sam se SKORO rasplakao uz taj film. A fakat sam se rasplakao. Jebem ti Nestore, zašto si poginuo! Ah, mlado ludo.
Grijeh br. 3 – New Metal
Uf, new metal me oprao početkom srednje škole. Oprao me kao vodeni top prosvjednika protiv globalizacije. Kad sam čuo Limp Bizkit i “Nookie” mislio sam da sam popio svu pamet svijeta. Da je bar bio samo Limp Bizkit. Našao se tu i Papa Roach, Korn, Linkin Park. Užas! Naravno i uz to je išla promjena imidža. Hlače su bile toliko široke da smo i ja još jedan frend mogli zajedno stati u njih. Da samo htjeli. Naravno u razred sa mnom je išao još jedan lik koji je bio entuzijast new metala ili new breeda kako se to još tada zvalo. Svako jutro me čekao ispred škole s jednom slušalicom u svom uhu a s drugom u ruci koja je čekala samo mene. Svako jutro neki novi bend. I svaki mi je bio jeben! Čuo sam da on još i danas to sluša. Za koga sad čuva drugu slišalicu? Hvala Bogu i to je završilo u trenutku prosvjetljenja u kojem sam napokon shvatio koliko debilno izgledam u tako širokim hlačama.
Grijeh br. 4 – “Ace of Base: All That she Wants”
Pred kraj srednje sam počeo izlaziti u Praćku. To je jedan rock birc u Dalmatinskoj, za one koji ne znaju. 2-3 puta tjedno sam išao tamo igrati stolni nogomet od kojeg i dan danas imam žuljeve. Imali su tamo jedan jukebox koji je bio pun Metallice, Gunsa, Zeppelina itd... Ali potkrala im se i jedna stvar od Ace of Basea, švedske dance atrakcije iz brijem 90-ih. Iz nekog razloga mene je ta pjesma nabrijavala na stolni. Imao sam feeling ako nju pustim da ću postati nepobjediv. Da ću postati stolni Federer. Uglavnom nisam to postajao. Cijeli birc pun metalaca se pitao tko je pustio takvu sissy pjesmu u jedno zagrebačkom rock bastionu. Mene je baš bilo briga, ja sam neumorno zabijao golove i poprilično nemuževno pjevušio “...all that she wants is another baby, she`s gone tomorrow” Eto, ja sam svoje grijehe rekao. Duša je lakša. Recite mi pokoru. Ili se ispovjedite velečasnom Kompichu.
Do sljedećeg tjedna, vaš frend i kompić, John Kompich
Za nabrijavanje na stolni ti je bolja pjesma Love hurts koju je volio puštati moj prijatelj zvan "Velki prljavi crni".
Pa ja i sad volim poslušati Sheryl Crow a inače sam normalan, slušam Smithse i tak. Nije to sramota.
"you did it all for the nookie (come on) the nookie (come on)
so you can take that cookie and stick it up your stick it up your..."
hahaha
sta? pronalazio si se u njihovim pjesmama??? ;)
Između ostalog izdvojio bih veliki povratak kralja popa i dječje seksualnosti; Michaela Jacksona. Prvi put nakon 2001. Michael će objaviti novi album, ali ovaj put s nadom u komercijalni ali i kvalitativni pomak. Navodno će ga producirati isti lik koji je producirao Justina, pa svi držimo fige da učitelj bude bolji od učenika. BTW Michael razmišlja i o promjeni vjere,a u finalni krug su ušli Islam i Budizam.
John Kompich je ocijenio: Jedva čekam! ,osim ovog dijela s promjenom vjere, to mi je svejedno. Možda čak malo i dosadno.
J. Lo izjavljuje da izdaje latino album. Ne znam što to znači. Valjda su onda ovi albumi dosada bili neki eksperimentalni izleti u vode industrial rocka, ako je tek sad ovo latino album. Ajde dobro, latino dio se odnosi na činjenicu da će album biti isključivo na španjolskom i zvati se "Como Ama Una Mujer", što u slobodnom prijevodu znači “Na maturalcu sam se zaljubila po prvi put”. Nemojte odmah vi No hablo Espanol ljudi briznuti u plač i crijevne konvulzije jer Jenny najvljuje i skori album na engleskom.
John Kompich je ocijenio : Nevažno! jer je John Kompich također No hablo Espanol osoba.
Celine Dion također izdaje novi album. I ona se okreće neengleskom tržištu i snima album na francuskom. Posebnost ovog albuma je ta što su stihove svih pjesama napisale – žene, ugledne autorice iz Francuske i Kanade. Francoise Dorin, Christine Orban, Nina Bouraoui, Marie Laberge, Lise Payette, Denise Bombardier, Nathalie Nechtschein, Janette Bertrand samo su neke od uglednih autorica, tekstopisaca, zastupljenih na ovom atraktivnom albumu. Glazbu je radila ekipa u sastavu Jacques Veneruso, David Gategno, Erick Benzi, Goldas Arzel, a sve je nadgledao Jean Jacques Goldman.
Meni ova imena ne znače baš ništa, sumnjam da su i vas nešto oduševila. Ali ajde neka joj je, glavno da je sve nadgledao Jean Jacques Goldman.
John Kompich je ocijenio: Stravično! jer postoji šansa (i to bogami dosta velika) da će barem jedna pjesma biti u stilu “My heart will go on” što bi moglo dovesti i do samoubojstva Johna Kompicha koji ne bi podnio još jednu takvu pjesmu i još jedan njen nastup u kojem ona u marelica haljini polako i dostojanstveno (kao što i pristoji jednoj divi) silazi niz stepenice i počinje plač. To je taj Mariah Carey / Whitney Houston style.
Izlazi i još jedna kompilacija Johnnya Casha, ovaj put njegovih gospel pjesama. Nisam baš neki fan gospela, ali ako je od Johnnya onda nema šanse da bude loše. Sam Johnny Cash je uvijek tvrdio da je gospel izvršio najveći utjecaj na njega te da mu je ta glazba prirasla srcu, pa evo nam prilike da čujemo kako zvuči gospel u izvedbi čovjeka koji je imao glas kao da je turpiju progutao.
John Kompich je ocijenio: Osjećajno i muževno! ,jer je to sve što nam treba u ovim februarskim noćima.
Do sljedećeg tjedna, vaš frend i kompić, John Kompich
koja si ti neznalica!!! usporediti velebnu mariah carey s celine shupcich usta dion!!! skandalozno... josh podrhtavam pri reminiscencijama na spot u kojem polugola mariah prebire tipke golemog telefona velichine hummera. kraljica.
ja ocijenio: john kompich nema pojma
@ja - a vidio sam i većih turn-onova od tog spota. A većih turn-offova od nakenjavanja po stejdžu pjevajući neku bezličnu baladu nisam. John Kompich je ocijenio: Mariah Carey je isto što i Celine Dion i W. Houston. Bolja je Mary Carey.
Što slušaju poznati? Pitanje koje je od pamtivijeka mučilo čovjeka i nemali broj puta mu znalo priuštiti besanu noć i onu pokoju čašicu više. Naravno kao i uvijek tu je John Kompich da vam pruži odgovore i utjehu što niste dio tog svijeta poznatih i slavnih.
Evo kratki pregled najpoznatijih osoba današnjice.
Davor Šuker
Nakon niza nogometnih godina provedenih u Španjolskoj Daćo je razvio osjećaj za feeling za dobru muziku, a pogotovo ples. Vrući ritmovi flamenca su ono što ga tjera na neodoljivo zamahivanje zdjelicom i vitlanje genijalnim stopalima. Kako sam kaže “nema ništa ljepše od vruće večeri u Madridu i još vrućeg flamenca”. Nakon pokretanja nogometne akademije ekskluzivno otkriva da se sprema na novu poslovnu avanturu. Otvaranje flamenco akademije u Osijeku! Na taj način bi spojio svoje dvije najveće ljubavi; akademiju i flamenco.
Steven Seagal
Uz spritualne košulje koje mu tako dobro stoje (to su one košulje od satena koje sežu sve do njegovih opasnih kung-fu koljena) ide i spiritualna muzika. Nakon dobre šore Steven se voli opustiti uz zvuke žubora potočića, pjeva ptica ili zvuke neke druge šore. To ga čini spremnim za nove šore. Nije mu strana ni muzika američkih Indijanaca jer ga je kao malog prvo odgojio čopor vukova a onda Indijanci. Trenutno sprema magistarski rad na temu “Spiritualna muzika kroz stoljeća šore”.
50 Cent
Iako ga prati glas opasnog i intelektualno uskraćenog muškarca; pravi poznavatelji njegovog lika i djela najenergičnije tvrde da to nije tako. Fifti navodno dane provodi čitajući romane toka svijesti i ozbiljno razmišlja o adaptaciji svoje životne priče u predstavu teatra apsurda. Njegov veliki hit “In Da Club”govori o danima provedenima u Klubu ljubitelja renesansne poezije. U slobodno vrijeme sluša francuski jazz i gregorijanske korale. Voli i zajecati uz Leonarda Cohena.
Neven Ciganović
Neven ništa ne sluša jer misli da je muzika za pičkice. Svojevremeno prije svih operacija na licu kojima si je spasio život (imao je vrlo rijetku bolest začepljenja unutrašnjosti lubanje pa je morao cijelo lice preurediti da bi ostao živ) slušao je black i gothic metal. Death metal, kako kaže, nikad nije volio.
Dr. Stefan Frank
Nije važno što sluša Dr. Stefan Frank. Stefan spašava živote. Samo je to važno. Neki će me odmah napasti i reći da Dr. Stefan Frank nije stvarna osoba. To samo zli ljudi žele da tako mislite.
Do sljedećeg tjedna, vaš frend i kompić, John Kompich
A Tina i Nikša (kao nepopravljivi (naglašavam NEPOPRAVLJIVI) profesionalci i perfekcionisti) slusaju samo svoju glazbu ne bi li primjetili eventualni kiks ritam mashine ili triangla te istesali lajv nastup do savrsenstva... cesto tako provode veceri dok se bolnih bubnjica ne stropostaju na pod kraj kamina i usnu mantrajući: moze bolje... moze bolje... moze... (li) bolje...
@jogunasti zloćko - jedan moj frend je radio u autopraonici i došao mu je Danijel "Džuli" Popović i zatražio unutrašnje čišćenje auta. Frend je bio znatiželjan i pogledao što je cd playeru. Popović je imao svoj album u cd playeru! Sam sebe sluša dok se vozi! Nevjerovatno, valjda je i on nepopravljivi perfekcionist kao i Tina i Nikša.
@jerkoleko - sad je i meni jasno zašto je onako loše igrao nakon što je prešao iz Reala u Arsenal. Previše mu je falio flamenco i vruće madridske noći.
Ova Eurovizija bi mogla biti najjača dosada. Nastup najavljuje Morrissey, kod nas će nadam se pobijediti Bare a nastup je osigurao švicarski guru dance-a, kum techna, tata hip-hop-a, Otac, Sin i Duh Sveti; DJ Bobo.
Dj Bobo čak izjavljuje da računa na glasove istočnih zemalja jer njegova pjesma “zvuči kao pjesme koje su popularne na Balkanu”. Znači narodnjak neki. Nemoj Bobo, taj etno ti ne prolazi više. Drži se ti svoje prokušane formule: malo italo disca, to presjeci s nečim što bi samo djeca nazvala rapom + neka treba za refren i naravno “funny” crnac za potrebe spota. DJ Bobo još dodaje da je to pjesma koju ili voliš ili mrziš. Neće mu biti prva takva. Kad se sjetim “Chihuahe” u gaće pustim mlaz mokraće a ponekad i fekalnu masu iz straha da je ponovno ne čujem.
Bare će svojim uvijek supijanim nastupom pokušati osvojiti srca i glasove naše publike. Priča se da će organizatori unajmiti duplo više redara jer Bare je nepredvidljiv. Možda zaspe dok čeka nastup. Možda pukne pa se počne nabacivati Klaudiji Beni ili se potuče s Mladenom Burnaćem. Pa zaspe. Sretno Bare.
Zašto Morrissey ide na Euroviziju? Nitko ne zna. Prošle godine je bio užasno razočaran s plasmanom Velik Britanije iodlučio je da je dosta sramote. BBC je u pregovorima s Mozzom. Možda nastupi a možda samo napiše pjesmu britanskom izvođaču. Šta god bilo neće on postati bezveze jer je nastupio na Euroviziji nego će Eurovizija postati do jaja jer je on tamo. Ako nastupi biti će to prvi put da ću glasati. Za njega.
Nitko od njih jako dugo nije bio na listi Top of the Shops-a ali moglo bi se i to promijenti. Bar će uhvatiti 11. mjesto jer je prvih 10 rezervirano za Kedžu (vidi post ispod).
Do sljedećeg tjedna, vaš frend i kompić, John Kompich
Kedžo je i htio da mi pomislimo da je ispao iz đira. U tome i leži cijela genijalnost njegovog plana kojim će zauzeti tron najboljeg glazbenika današnjice.
koji ce k morriseyu eurovizija? iako je fakat zanimljivo kako zemlja u kojoj su nastali oasis, blur i sl. ima vječan katasrofalan plasman na ovom hvalevrijednom natjecanju. mozda se svi boje da ih dj bobo ne zasjeni?
Zbog nastupa DJ Bobe na Euroviziji navodno je do dugo u noć gorilo svijetlo u uredu Centralnog komiteta Komunističke partije Kine. Bobo je uzdrmao i preplašio mnoge.
Ako pobijedi nadam se da će Bareta pratiti neka posebna TV ekipa HTV-a po Helsinkiju. Možda i on zabrije da ga prati UDBA kao što je to svojevremeno napravio Ivan "Inteligencija" Mikulić.
Kedžo izdaje solo album!!! Vijest koja je obišla sve svjetske medije te kako javlja Reuters; izazvala nerede u Češkoj pred mnogim cd shopovima koji su jedva izdržali navalu raspamećenih Kedžinih fanova. Naravno Kedžinog albuma još nema u prodaji već je pomamu izazvala dezinformacija da se već nalazi na policama cd shopova. Zbog činjenice da imam veze u glazbeno-kriminalnom miljeu, nekako sam došao do mastera albuma. Odmah vam mogu reći da je ovo nešto što će stubokom protresti temelje svjetske ,a napose hrvatske glazbene scene.
Album pod radnim nazivom “Dobar, bolji, KEDŽO!” je jedna eksperimentalna acid jazz/ freak folk/ delta blues/ R&B bonanza. Kedžo je ovim albumom pokazao srednji prst svima koji plivaju mainstreamom te se odvažio na predivno glazbeno putovanje kojem ja ne vidim i ne želim vidjeti kraja. Kedžo se samouvjereno i seksipilno predstavlja u punoj vokalnoj snazi te krči sebi put do trona koji čeka samo njega. Najboljeg glazbenika današnjice.
Predivan glazbeni uradak u slušatelju budi želju da stavi slušalice na uši, sklupča se u fetalni položaj i doživi glazbenu katarzu. Album furiozno otvara duet s Thompsonom (“Pjevam R&B al` sam Rvat”) koji svojim galopirajućim ritmom poziva na svrgavanje Busha i upozorava na vapaje modernog čovjeka uhvaćenog u okove postmodernog društva.
Slijedi mirniji dio albuma s pjesmama koje arogantno koketiraju s psihodelijom i glam rock atrakcijama `70-ih ( “Ja sam Kedžo, a ne Keđo” , “Kedžolicious”, “Maturalac”).
To je bio samo predah nakon kojeg slijedi još jedan ekstatičan uzdah. Riječ je o pjesmi koja je još jedan duet, ovaj put s Tinom i Nikšom (Kako može biti duet ako ih je troje? Da li je to onda triet? Truet?) pod naslovom “Menage-a-trois s frajera dva”. U pjesmi dominira seksualnim emocijama nabijen beat podebljan Kedžinim uzdasima koji nenametljivo ali ipak snažno draškaju osjetila.
Albumum zatvara 20-minutni ep u kojem se K. JO! bez zadrške i ponosno obračunava s duhovima prošlosti i pali sve mostove iza sebe. “Saša i Tin; laku noć i sretno” je njen naziv.Kome na ovo suza ne okvasi obraz taj srca nema i umrijet će sam.
Jasno je da će Kedžo vladati top ljestvicama od sredine veljače, za kada je predviđen izlazak ovog monumentalnog djela. Predviđa se da će “Dobar, bolji, KEDŽO” zauzeti prvih 10 mjesta na ljestvici Top of the Shopsa i tako postati najprodavaniji hrvatski album nakon Dalibora Bruna i ploče “Mega MIX”.
Strpite se još malo, vrijedi čekati.
Do sljedećeg tjedna, vaš frend i kompić, John Kompich
majstore!!!!!!!!!!
fakat si sve bolji...
jesi i ti primjetio da se Tina&Nikša nikad ne pojavljuju bilo gdje u isto vrijeme sa Sašom i Tinom??? mozda previse volim conspiracy theories ali previse je tu sumnjivih slučajnosti... Saša, Tin i Kedžo se baš nisu prodavali pa su odlučili raditi pod imenom Nikša, Tina i Kedžo???
Da, i meni je to malo sumnjivo. Kruže glasine da su bili na ilegalnoj plastičnoj operaciji na Tajlandu; gdje je Tin Samardžić u najvećoj tajnosti pretvoren u Tinu. Operaciju je navodno obavila seoska baba s hrđavom špahtlom.
Zatvori ladicu dobro je zaključaaaaj.... To je bio onaj stih u njihovoj drugoj pjesmi. "Zatvori vrata dobro ih zaključaaaaj..." ne kužim, kako se loše zaključavaju vrata? Ili su zaključana ili nisu!
Kedjo rulez. Ta planetarno poznata zvijezda zaslužuje amy, gramy, zlatnu ploču jugotona, zvjezdicu i otisak ruka na bulevaru slavnih u Pripizdini donjoj. Živio Kedjo
Došlo je vrijeme da se osvrnem na najkontroverzniji i onaj kao grijeh sladak dio glazbene industrije. Naravno pogađate riječ je o scenskom nastupu . Tih par uvježbanih koraka na stage-u je ono što dijeli velikane od prosječnih, žito od kukolja i muškarce od mladića.
Priču o scenskim nastupima ne mogu početi bez pogleda unatrag na Doru 2004. i nenadjebivo bizaran i avangardan nastup do tada široj publici malo poznatog Azzurra . Naš dragi Azzurro, koji je deklarirani heteroseksualac, na binu je izveo 2 dosta nabildana i poprilično nakvarcana dečka obučena u malo preuske kostime policajaca. Dok je Azzo pjevao ova dvojica su se polagano svlačila i dizala ionako visoku temperaturu u kristalnoj dvorani. Smisao cijele koreografije, a možda i života, se otkrio na kraju kada ta dva skoro naga policajca privedu Azzurra. Optužen je zbog ljubavi i odveden u pritvor. Ako je ljubav zločin, Azzurro je kriv! Samo me zanima kako su ga ova dvojica policajaca ispitivala u postaji. U biti možda ni ne želim znati. Udarac njihovog pendreka ne želim osjetiti. Ovi policajci udaraju po guzi.
Primjetio sam da se na takvim festivalima uvijek pojavljuju isti back vokali . Neke tri ženske i frajer koji ima one špicaste zulufe kao daj član posade Voyagera. Taj lik je bio u onim fejk Novim Fosilima koji su se raspali sredinom `90-ih pa je od preostalih članova nastao bend koji se zvao O5 party. Kako opet party? Kad je bio prvi put? U O5 partyu je bila i cura koja sad pjeva jingl od emisije Piramida (...dođi u piramidu, možda ti se posreći) koji uopće nije iritantan i zbog kojeg mi uopće ne dođe da razbijem televizor i popijem pola kafane. I back vokali imaju kao neku svoju koreografiju. Usklađeno se miču lijevo desno dok gledaju papire s riječima pjesama, i iako te riječi nisu oni napisali vidi se emocija koja iskače iz svake pore njihovih lica dok pjevaju. Grašo je tužan; oni skoro plaču, Oliver plovi po pučini; oni veslaju, Tina i Nikša pjevaju o tulumu; oni su pijani... Jednostavno profesionalnost na djelu! Kad god ih trebaš, back vokali su tu.
Legenda scenskog nastupa u Hrvata je onaj plesač od Ivane Banfić, TT mu je bilo umjetničko ime. Šta god ona pjevala on je sa smješkom na licu vrtio se na glavi, radio helikopter s nogama, mlatarao s rukama naizgled besmisleno ali ipak ritmično. Ritam mu je srednje ime. Prvo mu je T a zadnje isto T. On i Ivana su se razišli kad je ona počela raditi duete s Dinom Merlinom i sličnim. Odjednom TT nije pasao u koreografiju. Odjednom je TT bio predivlji. A bio je s njom od samih početaka i tjemenom brisao podije od diskoteke u Donjim Mikanovcima do stage-a u 7-oj noći. Tužno.
Zanima me koga još zabavljaju one plesne skupine Tihane Škrinjrić, Edite Cebalo i sl. koje se pojavljuju u emisijama koje su samo ružni brat legendarne 7-e noći. Kao fol puste neku muziku, trebe se obuku kao muškarci, muškarci kao dječaci ili tako nešto i to je onda kao James Bond. Ili Kleopatra. Ili Cabaret. Ili Moulin Rouge. You name it, plesna skupina Mire Mirića has got it! Kao da gledate film, isto vam je to sve. I priča i emocije, i zaplet, i obrat. Sve u 3 minute.
Volim vidjeti i nastupe Colonie na kojima je Indira obučena u nešto što joj je predložio nasljednik nikada prežaljenog Nevena Ciganovića, Marko Grubnić (inače u sukobu s drugim stilistom jer obojica imaju psa koji se zove Hilton, pa kao fajt je oko toga tko je prvi dao to ime). Obično je to neka kombinacija krzna, kože, lateksa i materijala koji služi kao izolacija na space shuttleovima. Razlog zbog kojeg spominjem Coloniju je taj što su mi sumnjiva ona dvojica DJ-a iz benda koji kao fol sviraju sintiće dok ona pjeva, a sve mi to liči na igru da oni samo drnadaju rukama po synthu a u biti ide matrica.
Za kraj mogu navesti jedan pozitivan primjer scenskog nastupa (mislim i ovi primjeri su pozitivni, u biti svaki scenski nastup je pozitivna stvar) kojeg sam slučajno ulovio na TV-u prije par tjedana. Riječ je o klincu koji nas je zastupao na dječjoj Euroviziji. Imao je neku kao rock stvar i mali je skakao, vrištao, padao na koljena, obučen u traper, baš ono the whole shabang. Bilo je više “born to be wild” esencije u njemu nego u nekim našim rock bendovima. Neću spominjati imena, prepoznati će se. Ako stignu ovo pročitati, jer možda igraju još neki subotnji derbi. Uglavnom, svaka čast mali, ne znam ti ime, pro googlao bi te pa bih znao, ali mi se ne da. Sorry.
Do sljedećeg tjedna, vaš frend i kompić, John Kompich
Iz izvora bliskih HRT-u saznao sam da se uskoro sprema prikazivanje Latinice pod radnim naslovom “Pomozite ljudi, moje dijete sluša indie”. Nakon prošlotjedne Latinice o narodnjacima, navodno je sa samog državnog vrha stigla naredba da je vrijeme da se društvo obračuna s još jednom pošasti. Roditelji, kler i mnogobrojne organizacije stranačke mladeži su zabrinute za razvoj našeg podmlatka koji sve više prati taj opskurni glazbeni pokret pod nazivom indie.
Slušanje indiea kod mladih navodno izaziva toliko duboku depresiju da više ne žele izlaziti čak ni na lokalne izbore niti čekati Novu godinu na trgu s Prljavcima. Jezivo! Svoj obol toj borbi ću dati ukazivanjem na najzavodljivije i time najopasnije pripadnike žanra.
*Cold War Kids Nedavno izdavanje njihovog prvog albuma je izazvalo pravi mali rat među izdavačkim kućama jer ovi dečki prije doručka zašamaraju mnogo poznatije i starije bendove. Vokal koji je pomalo Jack White-oidan i klavir koji vodi pjesme natjerali bi i Branimira “Misli 21. stoljeća” Bilića da olabavi kravatu.
*The Decemberists Ima ih pet, iz Portlanda su i prejebeni su. Neke pjesme zvuče kao epovi, a neke kao najobičniji pop. Često koriste instrumente koje baš i ne viđamo tako često u modernoj glazbi (harmonika, orgulje, kontrabas) ali i dalje to zvuči kao rock, i to dobar. R.E.M upoznaje Smithse šema. Riječi u pjesmama su posebna priča. Pjevač i tekstopisac Colin Meloy na faksu je studirao kreativno pisanje pa tekst poput "My mother was a Chinese trapeze artist / In pre-war Paris / Smuggling bombs for the underground" i pjesma o dvojici mornara koje je progutao kit nisu ništa neobično.
*Clap Your Hands Say Yeah! Prvi i zasad jedini album su sami izdali i pazite ovo, sami prodavali. Primali su narudžbe od ekipe i slali im albume poštom. Popularnost su dosegli hypeom na mp3 blogovima i čestim nastupima na rodnoj im grudi, New Yorku. Vokal je užasno iritantan. Užasno! Negdje oko trećeg slušanja glas sve manje i manje smeta. Dajte im šansu. Ne bojte se glasa.
*Wolf Parade Nisam baš neki poznavatelj kanadske glazbene scena ali mislim da kanadska majka nikad nije rodlila veće sinove (osim Arcade Fire). U bendu imaju dva pjevača od kojih jedan zvuči kao da jodla, a drugi kao da laje. Ovaj koji jodla svira gitaru, a ovaj koji laje svira sintić. Kruže glasine da će ovog na sintiću zamijeniti Tonči Huljić. On će naravno svirati synth gitaru.
*TV on the Radio 4 od 5 članova benda su crnci. Koji sviraju rock (?!).Ovo je toliko čudna činjenica da me iznenađuje da se još nije pojavila na zadnjoj stranici Jutarnjeg kao funky vijest. Još od Hendrixa nije bilo "brata" koji bi drndao po gitari. Davidu Bowieu su jedan od najdražih aktivnih bendova. Zovu ih crni Radiohead. Tko ih tako zove? Nemam pojma.
Do sljedećeg tjedna, vaš frend i kompić, John Kompich
Znate one pjesme koje su toliko iritantne da od njih dobijete kožnu bolest? Neki osip bar? Pušenje jedne za drugom, psovanje, preznojavanje, narušavanje fekalnog bioritma? Poznato vam je? Takvim pjesmama ću posvetiti ovotjedni post. Neke pjesme s ove liste su imale tako jaku iritaciju da ću te godine u kojoj su bile hit pamtiti samo po njima. Samo prisjećanje na njih je bilo dosta traumatično i neugodno iskustvo.
1. Lou Bega - Mambo No.5 Ovo je prebrutalno. Najiritantnija pjesma ikad. Ovaj gospon Bega mi je uzeo par godina života sa svojim brčićima sitnog švalera i nabrajanjem žena koje on kao bari."...a little bit of Monica ina my life, a little bit of Rita..." Druga pjesma mu je bila "Papa loves mambo, mama loves mambo" (tako nekako se zvala). Lou; jebo te mambo!
2. DJ Bobo - Chihuahua Švicarski takozvani "DJ" koji vjerovatno ima jednu miksetu manje od mog frenda koji ima jednu miksetu, s ovom pjesmom je prevršio svaku mjeru. Znao sam da je iritantno pozitivan i optimističan (ona "držimo se za ruke, šaljimo jedni drugima ljubav, možda čak zagrlimo i koje drvo" sranja) ali ovo je nešto neviđeno. Da bed bude veći, stvar je bila i u reklami za Colu. Nemoguće za izbjeći.
3. Eiffel 65 - Blue Ovi prvaci italo disca rasturali su u ljeto 1999. Kompjuterski promijenjen glas i riječi I`m blue du da dee da ba du... Užas. Jedan lik iz mog kvarta je toliko volio ovu pjesmu da je svoju sobu cijelu ofarabao u plavo, valjda inspiriran stihom "...I have a blue house with a blue window...". Spot je isto bio "jeben". Evo vam ga.
4. 50 Cent - P.I.M.P Njegova pad ću gledati s guštom. Želim biti u prvom redu kad se desi. Zašto pimp sa točkama? Je li to neka kratica? Zašto fura žensku čarapu na glavi? Previše pitanja za takvu B.U.D.A.L.U. Posebno iritira način na koji on (ne)koristi englesku gramatiku. U jednoj pjesmi referen je "you IS a window shopper". Degutantno. Check it nigga:
5. Baha Men - Who let the dogs out (woof,woof) Najpoznatija grupa sa Bahama s ovim hitom je pomaknula granicu iritantnog. Dio u kojem laju (woof, woof) je još i dobar i naspram refrena i kvazi repanja. Radije bih pogledao cijelu emisiju Branimira Bilića "Misli 21. stoljeća" nego još jednom čuo ovu stvar. Za ovakvu iritaciju treba i talenta. Svaka čast momci!
6. Los Del Rios - Macarena Ovdje riječi nisu potrebne. Samo spominjanje tog imena je zastrašujuće.
7. Celine Dion - My heart will go on (Titanic OST) Iritantan film s iritantnim glumcima u iritantnim ulogama u iritantnoj priči. A bogami i soundtrack iritantan. Kada bi Celine Dion napravila duet sa Whitney Houston to bi značilo kraj ljudske civilizacije.
8. Stevie Wonder - I just called to say I love you Vrhunski. Apsolutno najljigavija ljubavna pjesma ikad. U Story Supernova Showu kandidati su čak znali izvaditi mobitel iz džepa dok pjevaju tu pjesmu, to je kao neka koreografija bila. To i Stevie radi u spotu. Šteta , inače je Stevie zakon. Vidio sam ga na telki kako vozi auto po nekoj pisti. Baš ga briga što je slijep.
9. Bobby McFerrin - Don`t worry, be happy Nekim ljudima ova pjesma popravi raspoloženje. Mene može izbaciti potpuno iz takta. Ne znam šta je gore, ono zarazno fućkanje ili refren. Ako ste živčani, ovo vas može gurnuti preko ruba. Uvjeren sam da je ova pjesma potaknula Son of Sam-a na ubijanje.
10. Vengaboys - We`re going ti Ibiza Šteta što je spot animiran. Dugo nisam vidio onog frajera iz Vengaboysa u hlačama s kravljim uzorkom i kaubojskim šeširom. Ovu stvar bi mogli puštati u Guantanamu. Nema tog terorista koji ne bi propjevao nakon ove torture.
Do sljedećeg tjedna, vaš iziritirani frend i kompić, John Kompich
Proveo sam subotnju večer gledajući finale Dore. Pomalo je to tužno. A i ta manifestacija je iz godine u godinu sve tužnija. Hvala Bogu pa mogu na tu malu seosku zabavu gledati sa smiješne strane. Predviđam da će iz godine u godinu rejting Dore sve više i više padati, pa će se na kraju naš izbor za pjesmu Eurovizije pretvoriti nešto slično izboru za Miss Hrvatske. Tročlani žiri i hotelska soba kroz koju će umjesto manekenki prodefilirati par ridikuloznih izvođača. Tko danas zna tko je Miss Hrvatske? Ja ne znam. A i sistem glasovanja je totalno neuzbudljiv. Uglavnom, evo kako je bilo.
Najuznemirujuća pjesma večeri. Braća anglosaksonci bi rekli disturbing. Da mi je znati tko je spojio ovo troje. Davorin Bogović i Mladen Burnać se nabacuju Ivanki Boljkovac. UŽAS! Ovo ću sanjati i buditi se preznojen.
Između ostalog izdvojio bih veliki povratak kralja popa i dječje seksualnosti; Michaela Jacksona. Prvi put nakon 2001. Michael će objaviti novi album, ali ovaj put s nadom u komercijalni ali i kvalitativni pomak. Navodno će ga producirati isti lik koji je producirao Justina, pa svi držimo fige da učitelj bude bolji od učenika. BTW Michael razmišlja i o promjeni vjere,a u finalni krug su ušli Islam i Budizam. 
J. Lo izjavljuje da izdaje latino album. Ne znam što to znači. Valjda su onda ovi albumi dosada bili neki eksperimentalni izleti u vode industrial rocka, ako je tek sad ovo latino album. Ajde dobro, latino dio se odnosi na činjenicu da će album biti isključivo na španjolskom i zvati se 
Celine Dion također izdaje novi album. I ona se okreće neengleskom tržištu i snima album na francuskom. Posebnost ovog albuma je ta što su stihove svih pjesama napisale – žene, ugledne autorice iz Francuske i Kanade. Francoise Dorin, Christine Orban, Nina Bouraoui, Marie Laberge, Lise Payette, Denise Bombardier, Nathalie Nechtschein, Janette Bertrand samo su neke od uglednih autorica, tekstopisaca, zastupljenih na ovom atraktivnom albumu. Glazbu je radila ekipa u sastavu Jacques Veneruso, David Gategno, Erick Benzi, Goldas Arzel, a sve je nadgledao Jean Jacques Goldman. 
Izlazi i još jedna kompilacija Johnnya Casha, ovaj put njegovih gospel pjesama. Nisam baš neki fan gospela, ali ako je od Johnnya onda nema šanse da bude loše. Sam Johnny Cash je uvijek tvrdio da je gospel izvršio najveći utjecaj na njega te da mu je ta glazba prirasla srcu, pa evo nam prilike da čujemo kako zvuči gospel u izvedbi čovjeka koji je 
Nakon niza nogometnih godina provedenih u Španjolskoj Daćo je razvio osjećaj za feeling za dobru muziku, a pogotovo ples. Vrući ritmovi flamenca su ono što ga tjera na neodoljivo zamahivanje zdjelicom i vitlanje genijalnim stopalima. Kako sam kaže “nema ništa ljepše od vruće večeri u Madridu i još vrućeg flamenca”. Nakon pokretanja nogometne akademije ekskluzivno otkriva da se sprema na novu poslovnu avanturu. Otvaranje flamenco akademije u Osijeku! Na taj način bi spojio svoje dvije najveće ljubavi; akademiju i flamenco.
Uz spritualne košulje koje mu tako dobro stoje (to su one košulje od satena koje sežu sve do njegovih opasnih kung-fu koljena) ide i spiritualna muzika. Nakon dobre šore Steven se voli opustiti uz zvuke žubora potočića, pjeva ptica ili zvuke neke druge šore. To ga čini spremnim za nove šore. Nije mu strana ni muzika američkih Indijanaca jer ga je kao malog prvo odgojio čopor vukova a onda Indijanci. Trenutno sprema magistarski rad na temu “Spiritualna muzika kroz stoljeća šore”. 
Iako ga prati glas opasnog i intelektualno uskraćenog muškarca; pravi poznavatelji njegovog lika i djela najenergičnije tvrde da to nije tako. Fifti navodno dane provodi čitajući romane toka svijesti i ozbiljno razmišlja o adaptaciji svoje životne priče u predstavu teatra apsurda. Njegov veliki hit “In Da Club”
Neven ništa ne sluša jer misli da je muzika za pičkice. Svojevremeno prije svih operacija na licu kojima si je spasio život (imao je vrlo rijetku bolest začepljenja unutrašnjosti lubanje pa je morao cijelo lice preurediti da bi ostao živ) slušao je black i gothic metal. Death metal, kako kaže, nikad nije volio.
Nije važno što sluša Dr. Stefan Frank. Stefan spašava živote. Samo je to važno. Neki će me odmah napasti i reći da Dr. Stefan Frank nije stvarna osoba. To samo zli ljudi žele da tako mislite.
Ova Eurovizija bi mogla biti najjača dosada. Nastup najavljuje Morrissey, kod nas će nadam se pobijediti Bare a nastup je osigurao 
Dj Bobo čak izjavljuje da računa na glasove istočnih zemalja jer njegova pjesma “zvuči kao pjesme koje su popularne na Balkanu”. Znači narodnjak neki. Nemoj Bobo, taj etno ti ne prolazi više. Drži se ti svoje prokušane formule: malo italo disca, to presjeci s nečim što bi samo djeca nazvala rapom + neka treba za refren i naravno “funny” crnac za potrebe spota. DJ Bobo još dodaje da je to pjesma koju ili voliš ili mrziš. Neće mu biti prva takva. Kad se sjetim “Chihuahe” u gaće pustim 
Bare će svojim uvijek supijanim nastupom pokušati osvojiti srca i glasove naše publike. Priča se da će organizatori unajmiti duplo više redara jer Bare je nepredvidljiv. Možda zaspe dok čeka nastup. Možda pukne pa se počne 
Kedžo izdaje solo album!!! Vijest koja je obišla sve svjetske medije te kako javlja Reuters; izazvala nerede u Češkoj pred mnogim cd shopovima koji su jedva izdržali navalu raspamećenih Kedžinih fanova. Naravno Kedžinog albuma još nema u prodaji već je pomamu izazvala dezinformacija da se već nalazi na policama cd shopova. Zbog činjenice da imam veze u glazbeno-kriminalnom miljeu, nekako sam došao do mastera albuma. Odmah vam mogu reći da je ovo nešto što će stubokom protresti temelje svjetske ,a napose hrvatske glazbene scene.
Došlo je vrijeme da se osvrnem na najkontroverzniji i onaj kao grijeh sladak dio glazbene industrije. Naravno pogađate riječ je o scenskom nastupu . Tih par uvježbanih koraka na stage-u je ono što dijeli velikane od prosječnih, žito od kukolja i muškarce od mladića. 
Legenda scenskog nastupa u Hrvata je onaj plesač od Ivane Banfić, TT mu je bilo umjetničko ime. Šta god ona pjevala on je sa smješkom na licu vrtio se na glavi, radio helikopter s nogama, mlatarao s rukama naizgled besmisleno ali ipak ritmično. Ritam mu je srednje ime. Prvo mu je T a zadnje isto T. On i Ivana su se razišli kad je ona počela raditi duete s Dinom Merlinom i sličnim. Odjednom TT nije pasao u koreografiju. Odjednom je TT bio predivlji. A bio je s njom od samih početaka i tjemenom brisao podije od diskoteke u Donjim Mikanovcima do stage-a u 7-oj noći. Tužno. 
Iz izvora bliskih HRT-u saznao sam da se uskoro sprema prikazivanje Latinice pod radnim naslovom “Pomozite ljudi, moje dijete sluša indie”. Nakon prošlotjedne Latinice o narodnjacima, navodno je sa samog državnog vrha stigla naredba da je vrijeme da se društvo obračuna s još jednom pošasti. Roditelji, kler i mnogobrojne organizacije stranačke mladeži su zabrinute za razvoj našeg podmlatka koji sve više prati taj opskurni glazbeni pokret pod nazivom indie. 
*Cold War Kids Nedavno izdavanje njihovog prvog albuma je izazvalo pravi mali rat među izdavačkim kućama jer ovi dečki prije doručka zašamaraju mnogo poznatije i starije bendove. Vokal koji je pomalo Jack White-oidan i klavir koji vodi pjesme natjerali bi i Branimira “Misli 21. stoljeća” Bilića da olabavi kravatu.
*The Decemberists Ima ih pet, iz Portlanda su i prejebeni su. Neke pjesme zvuče kao epovi, a neke kao najobičniji pop. Često koriste instrumente koje baš i ne viđamo tako često u modernoj glazbi (harmonika, orgulje, kontrabas) ali i dalje to zvuči kao rock, i to dobar. R.E.M upoznaje Smithse šema. Riječi u pjesmama su posebna priča. Pjevač i tekstopisac Colin Meloy na faksu je studirao kreativno pisanje pa tekst poput "My mother was a Chinese trapeze artist / In pre-war Paris / Smuggling bombs for the underground" i pjesma o dvojici mornara koje je progutao kit nisu ništa neobično.
*Clap Your Hands Say Yeah! Prvi i zasad jedini album su sami izdali i pazite ovo, sami prodavali. Primali su narudžbe od ekipe i slali im albume poštom. Popularnost su dosegli hypeom na mp3 blogovima i čestim nastupima na rodnoj im grudi, New Yorku. Vokal je užasno iritantan. Užasno! Negdje oko trećeg slušanja glas sve manje i manje smeta. Dajte im šansu. Ne bojte se glasa.
*Wolf Parade Nisam baš neki poznavatelj kanadske glazbene scena ali mislim da kanadska majka nikad nije rodlila veće sinove (osim Arcade Fire). U bendu imaju dva pjevača od kojih jedan zvuči kao da jodla, a drugi kao da laje. Ovaj koji jodla svira gitaru, a ovaj koji laje svira sintić. Kruže glasine da će ovog na sintiću zamijeniti Tonči Huljić. On će naravno svirati synth gitaru.
*TV on the Radio 4 od 5 članova benda su crnci. Koji sviraju rock (?!).Ovo je toliko čudna činjenica da me iznenađuje da se još nije pojavila na zadnjoj stranici Jutarnjeg kao funky vijest. Još od Hendrixa nije bilo "brata" koji bi drndao po gitari. Davidu Bowieu su jedan od najdražih aktivnih bendova. Zovu ih crni Radiohead. Tko ih tako zove? Nemam pojma.
1. Lou Bega - Mambo No.5 Ovo je prebrutalno. Najiritantnija pjesma ikad. Ovaj gospon Bega mi je uzeo par godina života sa svojim brčićima sitnog švalera i nabrajanjem žena koje on kao bari."...a little bit of Monica ina my life, a little bit of Rita..." Druga pjesma mu je bila "Papa loves mambo, mama loves mambo" (tako nekako se zvala). Lou; jebo te mambo!
2. DJ Bobo - Chihuahua Švicarski takozvani "DJ" koji vjerovatno ima jednu miksetu manje od mog frenda koji ima jednu miksetu, s ovom pjesmom je prevršio svaku mjeru. Znao sam da je iritantno pozitivan i optimističan (ona "držimo se za ruke, šaljimo jedni drugima ljubav, možda čak zagrlimo i koje drvo" sranja) ali ovo je nešto neviđeno. Da bed bude veći, stvar je bila i u reklami za Colu. Nemoguće za izbjeći.
3. Eiffel 65 - Blue Ovi prvaci italo disca rasturali su u ljeto 1999. Kompjuterski promijenjen glas i riječi I`m blue du da dee da ba du... Užas. Jedan lik iz mog kvarta je toliko volio ovu pjesmu da je svoju sobu cijelu ofarabao u plavo, valjda inspiriran stihom "...I have a blue house with a blue window...". Spot je isto bio "jeben". Evo vam ga.
5. Baha Men - Who let the dogs out (woof,woof) Najpoznatija grupa sa Bahama s ovim hitom je pomaknula granicu iritantnog. Dio u kojem laju (woof, woof) je još i dobar i naspram refrena i kvazi repanja. Radije bih pogledao cijelu emisiju Branimira Bilića "Misli 21. stoljeća" nego još jednom čuo ovu stvar. Za ovakvu iritaciju treba i talenta. Svaka čast momci!